Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava – poseban zastupnik djeteta - Hrabar, Dubravka
Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava (1996.) konvencija je Vijeća Europe koja obvezuje i RH od 2010. godine. Primjenjuje se isključivo na sudske i upravne postupke obiteljskopravne naravi, i to za one koje je država pri potpisivanju naznačila kao takve. U njezinu je središtu dijete te u tu svrhu postavlja nove standarde i zahtjeve za postupovnim pravima djeteta. Ključna su prava djeteta prema Konvenciji: pravo da dobije informacije i izrazi svoje mišljenje u postupku, pravo da zahtijeva imenovanje posebnog zastupnika, pravo da dobije odgovarajuću informaciju i savjet te da bude obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegova mišljenja. Uloga suda dodatno je ojačana Konvencijom određujući mu posebne ovlasti u postupanju, a posebna je, premda vrlo uopćena, uloga zastupnika djeteta. Nedvojbeno postoji potreba za posebnim angažmanom odvjetnika u zastupanju djece te njihova specijalizacija u tom smislu. Postojeći pozitivni propisi (ObZ i ZPP) različito se odnose prema zahtjevima Konvencije i posebnim postupovnim pravima djeteta. ObZ sadržava temeljne odredbe, međutim one zahtijevaju dodatnu razradu. ZPP iziskuje temeljite promjene glede procesne sposobnosti djeteta ne bi li se Konvencija mogla primjenjivati s mnogo više istančanosti u sudskim (i upravnim) postupcima. Izvjesno je da i u ovome trenutku postoji izlaz za zakonske nedorečenosti, no pravna sigurnost i modernizacija propisa traže promptno djelovanje.
